Repetitor: vožnja od ultimativne gitarske buke do psihodelije i nazad

8. jul 2016. — Autor: EXIT

Oko devet sati sunca više nije bilo, prevlast na nebu je preuzeo mesec nalik na trepavicu koji je visio iznad nas i činilo se kao da podrhtava od gitarskog gruva koji su u ogromnim količinama isporučivali Repetitor, konačno i više nego zasluženo na glavnoj bini Exit festivala. Energični kao i uvek – Milena koja „jede“ bubnjeve,  Anamarija mala, skoro pa manja od basa koji „muški“ kida i usput peva prateće vokale, i naravno visoki tanki Boris koji cepa gitaru i „vrišti“ u mikrofon – provozali su nas kroz opus svojih hitova poput pesama „Devojke idu u Minhen“, „Biću bolji“, pesma „U pravom trenutku“, čiji su rifovi oslikavali upravo taj deo teksta – dobro došli na okean, dovoljno je dubok da potopi tvoj san…“Zli sin“, nova pesma „Moramo biti suma, moramo sići s uma“, mozda najveći i najprepoznatljiviji hit „Ja“, zatim „Životinje“ i druge.

„Eeeehej Novi Sad, Exit festival, mi smo Repetitor iz Beograda“ – bile su reči kojima se Boris obratio publici. Reči malobrojne ali sasvim dovoljne s obzirom da mnogo bolji vid komunikacije benda i publike ostvaruje i ispunjava upravo muzika, a pogotovo ovakva uz koju niko ne može mirno da stoji u mestu. I ne, iako su trio i sviraju na ogromnoj bini, ni na trenutak nije delovalo kao da im je taj prostor prevelik, kao što je to ponekad slučaj sa bendovima sa malo članova – baš naprotiv. Razigrani i samouvereni na bini, što je potkovano ogromnim iskustvom i brojnim turnejama širom Evrope pa čak i koncertom u dalekoj Aziji (svirali su čak i u Kini na poziv organizatora festivala), prosto su nas oduvali energetsko-zvučnim šokovima gitarske buke, ne na kvadrat, već (bar) na kub. A za to vreme na bimu iza njih ugođaj je upotpunjavao video show sa psihodeliziranim prenosom kadrova uhvaćenih na stejdžu, kao i raznobojna svetlost reflektora koja je blicala i šarala po publici i bini. Kao i uvek kad je lepo, tih 45 minuta je proletelo i završili su sa pesmom „Beskraj“ iako je bilo jasno da bi publika bila presrećna da je postojala mogućnost da kao oproštajni poklon dobije bar jednu pesmu na bis.